Nagrade hrvatskog glumišta 2022 – PLES | Izjava žirija u sastavu: Glad Mažar – Fazekaš – Užbinec

Prenosimo izjavu ovogodišnjeg žirija za suvremenu plesnu umjetnost pri Nagradama hrvatskog glumišta 2022 u cijelosti.

Draga plesna i izvedbena sceno,

zahvalne, koliko god možemo biti, na mogućnost da ove godine zajednički krojimo plesne laureate za Nagrade hrvatskog glumišta, voljele bismo objasniti neortodoksnu odluku o dvojnoj nagradi za predstavu u cjelini, te izraziti neke točke diskusije do kojih nam je osobito stalo da se uzmu u obzir za sljedeća izdanja.

Najbolja predstava u cjelini

* ravnopravno se dijeli na:
SOL (Kik Melone, Silvia Marchig)
Sad sam Matthäus (Matija Ferlin & Goran Ferčec)

Nagradu za najbolju predstavu u cjelini jednoglasno i jednakovrijedno dodjeljujemo predstavama Sol Silvije Marchig i Sad sam Matthäus Matije Ferlina u suradnji s Goranom Ferčecom. Riječ je o retrospektivnim solo radovima koji dramaturgiju grade unutar hibridnog terena, ili u višesmjernim transferima, plesnih i dokumentarno-dramskih modusa; koji aktiviraju različite segmente, elemente i momente dosadašnjeg rada dvoje prominentnih i iskusnih plesnih umjetnika, stavljajući izvođačko/izvedbeno umijeće i auru kao središnji pogon ostvarenja. No rađene u bitno i radikalno drugačijim uvjetima, uz drugačiju kontekstualizaciju unutar domaće plesno-kazališne scene, s različitim odnosom prema gradnji živućeg arhiva svoga rada s obzirom na način na koji izvođačka persona su-kreira recepciju, predstave su istodobno srodne i, u svojim temeljima, neusporedive. Uzimajući u obzir neizbježnost sagledavanja uvjeta rada i načina na koji su ti uvjeti utkani u umjetničko ostvarenje, smatramo da je dvojna ili dvostruka nagrada jedini legitiman izbor u slučaju ovih dviju predstava čije sličnosti utoliko prodornije podcrtavaju razlike.

Dvojni izbor, koji je na samoj dodjeli proizveo izvjesnu pomutnju, ali u optimističnoj perspektivi time samo podcrtao potrebu da se ponekad napravi double take, stoga ne proizlazi iz zaobilaženja odgovornosti žirija da donese ovakvu ili onakvu odluku, nego se
uspostavio kao jedino rješenje koje smatramo ispravnim s obzirom na točke rasprave koje je kategorija proizvela. Nadamo se da će ova, u suštini nimalo kontroverzna odluka, ipak malo opustiti zglobove uvriježenog načina na koji ovaj nagradni sustav funkcionira, otvoriti neke rukavce diskusije, učiniti proces žiriranja transparentnijim i otvorenijim, i dati vidljivost postojećim, podjednako akutnim i kroničnim, potrebama za zaokretom unutar plesne scene, i njezina mjesta u širem izvedbenom kontekstu.

Najbolje koreografsko ostvarenje

Spektakl (Irma Omerzo & Studio za suvremeni ples)

Najbolja umjetnička ostvarenja

ženska uloga
Petra Valentić – Revel Revel (Zagrebački plesni ansambl u suradnji s Zagrebačkim kazalištem mladih, kor. Roser L. Espinosa)

muška uloga
Matija Ferlin – Sad sam Matthäus (Matija Ferlin & Goran Ferčec)

Problematika odnosno problematičnost osi po kojoj se lomi izbor inherentna je sustavu nagrada kao takvome i dok sve osjećamo izvjestan zazor prema ideji da se umjetnička ostvarenja vrednuju i hijerarhiziraju prema uvijek manjkavom setu objektivno-subjektivnih i privremenih kriterija, razumijemo i da već apriori marginalizirana plesna scena nema privilegiju propustiti priliku za povećanje vidljivosti realnog uloženog i vrijednog rada, pa i naprosto za priznanje i slavljenje ostvarenja. Ali želimo ukazati i na strukturalne probleme prisutne u ovom rukavcu bivanja na izvedbenoj sceni, kojima vjerujemo da je moguće pristupiti konstruktivno i kao trajnom procesu produktivne diskusije i transformacije. Nedostaje nam prostora da odamo priznanje podjednako koreografskoj inovaciji, eksperimentu ili procesualno orijentiranom radu, i sjajnom koreografskom radu u, uvjetno rečeno, klasičnijem smislu riječi; da nagradimo autorska djela prvijenaca ili emerging autorica i autora pored priznanja za dugovječni rad koji tvori kontinuitet prepoznatljivog opusa. Iako je riječ o maloj sceni, nedostaje nam prostora da se reflektor usmjeri na aspekte rada koji nisu na prvoj liniji, primjerice: dramaturgija izvedbe, dizajn svjetla, glazba ili zvučna kulisa, multimedija, vizualni identitet predstave. Nedostaje nam protočnija komunikacija sa žirijima drugih sfera, koja bi, između ostaloga, zaista uzela u obzir nominacije plesne scene za scenografiju i kostimografiju, kategorije koje ples dijeli s dramom i operom, i omogućila da se odluke donose zajednički i u zdravoj polemici.

Plesna nominacija za najbolju scenografiju:
Mauricio Ferlin – Sad sam Matthäus

Plesna nominacija za najbolju kostimografiju:
Dalibor Šakić – Fantastične vrste & Salto Animato –

S obzirom na dvojnu nagradu, obavezu da nagrađeni kući ponesu statuu kao opipljivi simbol priznanja, i činjenicu da su za financiranje izrade statue zadužene udruge koje za to financiranje ne dobivaju dodatna sredstva, ove će godine žiri donirati od svoga honorara za izradu dodatne statue. No voljele bismo apelirati na cijelu izvedbenu zajednicu da se prema sljedećim izdanjima promisli etički i ekološki osjetljivije rješenje koje bi bilo više u duhu vremena, te da se sredstva preusmjere na novčane nagrade koje bi nagrađenim umjetnicima i umjetnicama omogućile investiciju u daljnji rad, ili prijeko potrebni predah od rada.

S puno ljubavi i vjere u scenu,

Ana Fazekaš, Petra Glad Mažar i Zrinka Užbinec