multimedijski je rad koji istražuje odnos tijela, prostora i misli.
Subota 14. 11. 2026. u 20.00 h, KUC Travno, atomsko sklonište
Nedjelja 15. 11. 2026, u 11:00 h, KUC Travno, atomsko sklonište
Nakon nedjeljne matineje predstave Prostori, prostranstva, bit će organiziran kratak razgovor o predstavi i temama koje otvara, a opustit ćemo se uz zalogaje i pića koja će pripremiti novinarke i gastro stručnjakinja Željka Klemenčić
Četvrtak 19. 11, 2026. u 20:00 h, HNK Varaždin
četiri prostora
četiri perspektive
četiri narativna aspekta
četiri etape potrage
Tražimo prostore i njihove opne, točke pucanja i susreta, napetosti i popuštanja. Dovodimo u odnose prostor tijela i okoliša, livade i skloništa, misli i pokreta, administracije i kreativnog rada.
Pokret pokreće misao, misao pokreće tijelo. Između unutarnjeg prostora i prostora okoline stvara se napetost susreta, dijaloga i pregovaranja. Proizvodimo li time višak koji ostavljamo
za sobom?
Koncept, izvedba, tekst: Josipa Bubaš
Korišteni ulomoci romana Thomasa Bernharda “Hodanje”
Video, zvuk, vizuali: Tomislav Čuveljak
Dramaturško i koreografsko oblikovanje: Aleksandra Madsen
TRAILER – link
Produkcija: UO Istovremeno u suradnji s KUC Travno
Zahvale: HDLU, KIC, Jadran film, Tena Bošnjaković
„Ako čujemo nešto, mi ispitujemo to što čujemo i ispitujemo to što čujemo sve dok nismo prinuđeni reći kako to što čujemo nije istina, da je to što smo čuli obična laž. Ako vidimo nešto, mi ispitujemo to što smo vidjeli sve dok nismo prinuđeni reći da je to što vidimo užasno.
Ne smijemo razmišljati zašto hodamo, jer bi nam onda ubrzo postalo nemoguće hodati, i samim tim slijedi da bi nam ubrzo sve bilo nemoguće, kako i kad razmišljamo zašto ne smijemo razmišljati, zašto hodamo i tako dalje, kao što ne smijemo razmišljati kako hodamo, kako ne hodamo, dakle stojimo, kao što ne smijemo razmišljati kako mi, kada ne hodamo i stojimo, razmišljamo, i tako dalje. Ne smijemo se pitati: zašto hodamo?
S druge strane, moramo hodati da bismo mogli razmišljati, kao što moramo razmišljati da bismo mogli hodati, jedno proizlazi iz drugog, i jedno i drugo radimo sa sve većim umješnošću.“ Thomas Bernhard, Hodanje, 1971.