
PARALELNE KAMPANJE (PARALLELE KAMPAGNEN)
ideja, koreografija i dramaturgija: Alexandra Madsen
izvođači: Alexandra Madsen i Frano Mašković
kodramaturg: Luka Bosanac
režijska podrška: Filip Povrženić
scenografija: Ivana Škrabalo
oblikovanje glazbe: Miro Manojlović
oblikovanje svjetla: Saša Bogojević
suradnica za pjevanje: Vesna Kovačić
vizualni identitet: Alexandra Madsen
Produkcija: MASADANCECOMPANY
Koprodukcija: Plesni centar Tala
Uz potporu: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske
Paralelne kampanje (Parallel Kampagnen) izvedbena su fikcija inspirirana romanom Čovjek bez osobina austrijskog pisca Roberta Musila. U njenom središtu nalazi se ekstatično partner-
stvo, ambivalentan odnos izvođačice i izvođača, čija se konceptualna os zrcali u vezi između Agathe i Ulricha, glavnih likova Musilovog romana. Drugim riječima, scenski odnos izvođača gradi se kroz propitkivanje hipertekstualnih mogućnosti utopijske predodžbe o življenju oda-branih fikcionalnih subjekata. Agatha i Ulrich sestra su i brat koji u ponovnom susretu u rod-
noj kući vide mogućnost za stanje drugačijeg življenja. Povlače se iz života osigurani stečenim nasljedstvom odabirući poziciju cinično-sentimentalnih promatrača te hodaju na granici odnosa provokativnim šarmom koji bi se mogao usporediti s izvrsnom ravnotežom između zabrane i mamljenja. Tim istraživanjem mogućnosti novog doživljavanja zbilje, varirajući iz-
među intelekta i instinkta, kao da otkrivaju ispunjenje srećom i ljubavi koje je neusporedivo s bilo čime u običnom iskustvu. Reflektirajući se jedno o drugo, ili se pak uče voljeti sami sebe,
ili voljeti svijet koji im se pred očima krenuo raspadati. Oni kontempliraju o pitanjima javne sfere unutar, isključivo, privatne sfere, a politička zbilja, uoči Prvog svjetskog rata, u njima uzrokuje i strah i čuđenje. Shvaćajući da građansku klasu kojoj pripadaju čekaju velika iskušenja, oni odustaju od donošenja odluka i zauzimanja jasnih (političkih) stavova, ali ne odustaju od zamišljanja potencijala budućnosti. Budućnosti u kojoj nije jasno što će oni zapravo
raditi niti tko će na kraju biti.