Salto Animato – 31. 3. 2026. / ZPC
Intermezzo – 1. 4. 2026. / ZPC
Salto Animato
Onaj koji skida maske postojećih društvenih uređenja. Komentira i ono u što se inače ne zadire, i to britko, spretno, gipko. Sijač smijeha, strah silnika. Još od doba predrevolucionarne Francuske zovemo ga – Figaro.
Inspirirajući se komedijama francuskog književnika najpoznatijeg pod imenom Beaumarchais, odnosno konkretnije njegovom komedijom Figarova svadba ili Ludi dan, koja je između ostalog poslužila kao temelj Mozartovoj operi Figarov pir, težnja je bila propitati bez kojih to sastavnih elemenata opera buffa ne može, a zatim i rekombinacijom tih elemenata graditi vlastiti izvedbeni materijal.
Iz strukture opere ne preuzimaju se arhetipski odnosi, kao ni specifične spletke koje čine okosnicu originalne radnje, već se fokus postavlja na lik samog Figara i sva previranja koja se događaju unutar njega, koja u svojoj krajnjoj konsekvenci vode prema cijepanju na dva entiteta čiji zbroj više nužno ne čini cjelinu.
Ekvivalent opernoj izvedbi koju karakteriziraju snaga, ali i istovremena lakoća koja proizlazi iz visokog stupnja virtuoznosti, dovela je do poigravanja s idejom maksimuma – kako izvedbenih tako i tjelesnih, unutar kojih se forme tijela prepuštaju konstantnim izmjenama kroz činove kroz koje se poigrava s opernim konvencijama i značenjima te se tako gradi vlastiti narativ u otklonu od originala.
Ideja i koncept: Filipa Bavčević i Nastasja Štefanić Kralj
Koreografija i izvedba: Filipa Bavčević, Nastasja Štefanić Kralj i Jovana Zelenović/Ida Jolić
Dramaturška podrška: Nikolina Rafaj
Glazba: Hrvoje Nikšić i Nastasja Štefanić Kralj
Dizajn svjetla: Marino Frankola/Ema Kani
Kostimografija: Dalibor Šakić
Grafičko oblikovanje: Dinko Uglešić
Fotografija: Neven Petrović
Video: Matija Kralj Štefanić
Produkcija: Tena Bošnjaković
Koprodukcija: Zagrebački plesni centar
Trajanje: 50 min
Intermezzo
Glavno uporište za stvaranje izvedbenog materijala ove predstave je uvertira opere “Seviljski brijač” skladatelja Gioachina Rossinija. Proučavajući njezinu partituru, autorice pronalaze višestruke načine prevođenja notnog zapisa u plesni pokret. Tako stvaraju plesni vokabular obilježen preciznošću i raznolikošću melodijskih i ritamskih linija specifičnih upravo za odabranu glazbenu kompoziciju. Prisutan sloj zvuka dodatno obgrljuje tijela na sceni i naglašava težnju preciznosti tipične za klasičnu glazbu. Notna ‘topografija’ se osim u pojedinačna tijela prenosi i u sam taj prostor izvedbe unutar kojeg izvođačice postavljanjem različitih konstrukcija notnih stalaka oblikuju crno – bijeli okoliš. U tom promjenjivom okolišu, autorice se poigravaju odnosima vlastitih tijela i tijela stalaka čime iskorištavaju i čine vidljivim značenjski po tencijal naoko formalnih elemenata izvedbe. Time ispred očiju publike kon tinuirano uspostavljaju i rastapaju slike, navodeći na moguća značenja koja se raspršuju i transformiraju u trenutku njihovog prepoznavanja. Ova međuig ra, od pitanja prevođenja samog notnog zapisa u plesačka tijela, dovodi do pitanja translacije značenja izvanjskoga svijeta u sam svijet izvedbe, kako u razigranim odnosima dvije izvođačice i tijela notnih stalaka, tako i u pogledu publike spram njih
Ideja i koncept: Filipa Bavčević i Nastasja Štefanić Kralj
Koreografija i izvedba: Filipa Bavčević i Nastasja Štefanić Kralj
Dramaturška podrška: Margareta Sinković
Kostimi: Dalibor Šakić
Dizajn svjetla: Ema Kani
Grafičko oblikovanje: Tihomir Filipec
Foto i video: Neven Petrović Produkcija: Tena Bošnjaković
Trajanje: 50 min