U Zagrebačkom plesnom centru su u subotu, 24. siječnja, dodijeljene Godišnje strukovne nagrade za suvremeni ples za 2025, godinu, u organizaciji Udruge plesnih umjetnika Hrvatske (UPUH) i Udruge profesionalnih plesnih umjetnika PULS (UPPU PULS).
Nagrađeni su:
- Najbolja predstava u cjelini: „Nepostojano mjesto“,Irma Omerzo
- Najbolja koreografija: „Rekonstrukcije: koreografske intervencije na strukturi površine – trajanje, erozija, akumulacija, nestajanje“, Marjana Krajač
- Najbolja izvedba: ansambl Studija za suvremeni ples u sastavu Martina Tomić, Ida Jolić/Ema Crnić, Viktoria Bubalo, Marta Krešić, Filipa Bavčević i Nastasja Štefanić Kralj za izvedbu predstave „All’ arme“ autora Ginevre Panzetti i Enrica Ticconija
- Ohrabrenje za izvođačicu do 25 godina: Lara Kapeloto
- Nagrada za izuzetan umjetnički doprinos i razvoj suvremenog plesa: Vesna Mimica
O dobitnicima je odlučivao žiri u sastavu Anna Javoran, koreografkinja i dramaturginja suvremenog plesa; Maša Kolar, koreografkinja i bivša plesačica s bogatim međunarodnim iskustvom; te Melanie Suchy, njemačka kulturna novinarka specijalizirana za ples.
Zajednička izjava članica žirija – Maša Kolar, Melanie Suchy i Anna Javoran:
Kao ovogodišnje članice žirija, zahvaljujemo strukovnim plesnim udrugama na ukazanom povjerenju u ovogodišnjem pregledu hrvatske plesne scene: prilici da pregledamo niz radova u čijim smo raznolikim imaginarijima s velikim zanimanjem uživale.
Od opsega produkcije (od solo radova do grupnih predstava), preko plesne poetike, izvedbenih prostora, tema i pokretačkog vokabulara, prijavljeni radovi svjedoče o širokom rasponu interesa i snažnim temeljima iz kojih scena i njezini umjetnici pokazuju da mogu djelovati, stvarati i artikulirati se s rastućim samopouzdanjem.
Dolazeći iz različitih profesionalnih i kulturnih pozadina, a uz sudjelovanje i međunarodne kolegice, naše su rasprave bile oblikovane razmjenom raznolikih perspektiva, ali nikada obilježene nesuglasicama. Selekcija je stoga proizašla iz zajedničkog procesa slušanja i dolaženja do zaključaka koje u potpunosti dijelimo.
Ohrabrenje za izvođačicu do 25 godina: Lara Kapeloto
Kapeloto ne samo da se pojavljuje u tri prijavljene predstave ove godine („The Happiness of Mr. J“, „Never Again“, „Tamo gdje sve duše idu“) već i u svakoj od njih pokazuje visoku razinu tehničke spremnosti, prilagodljivost različitim koreografskim prijedlozima i vokabularima, kao i energičnu scensku prisutnost.
Njezina izvedba u „The Happiness of Mr. J“ (koreografkinje Koraljke Begović) ističe se po njenom prepuštanju instinktivnošću pokreta i njegovim silama, kao i sposobnosti da privuče poglede publike eksplozivnom mješavinom radosti i ljutnje.
Bilo kao članica Zagrebačkog plesnog ansambla (ZPA) ili kao samostalna plesačica, pokazuje dosljednost i otvorenost u radu te se radujemo praćenju njezinog daljnjeg umjetničkog razvoja.
Najbolja izvedba: ansambl Studija za suvremeni ples u sastavu Martina Tomić, Ida Jolić/Ema Crnić, Viktoria Bubalo, Marta Krešić, Filipa Bavčević i Nastasja Štefanić Kralj za izvedbu predstave „All’ arme“ autora Ginevre Panzetti i Enrica Ticconija
Ansambl predstave „All’ arme“ nudi iznimno snažnu i preciznu interpretaciju kolektiva u stanju ugroze, ali i potencijalnog ugrožavanja drugih. Kroz jasno strukturiranu igru pokreta, ponavljanja i zajedničke prisutnosti (vođene koreografima), izvođačice demonstriraju visoku razinu tjelesne usklađenosti, transformativnosti i suvremene izvedbene osjetljivosti. Energija ansambla je suzdržana, ali izrazito snažna i fokusirana. Upravo ta sposobnost zajedničkog mišljenja, osjećanja i djelovanja čini ovu izvedbu iznimno živom, uvjerljivom i umjetnički relevantnom. Iako tematski polazišta nisu optimistična, snaga ansambla leži u vjeri u zajedništvo. Zbog iznimne razine kolektivne preciznosti, zrelosti izvedbe i snažnog umjetničkog učinka, ansambl predstave „All’arme“ dobiva ovogodišnju nagradu za najbolju izvedbu.
Najbolja koreografija: „Rekonstrukcije: koreografske intervencije na strukturi površine – trajanje, erozija, akumulacija, nestajanje“, Marjana Krajač
Marjana Krajač oduvijek istražuje poetiku plesnog tijela u odnosu na prostore koji nisu nužno namijenjeni plesu. U nagrađenoj koreografiji, izvedenoj u unutrašnjem atriju Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, plesače promatramo kao plastike, impulse, otiske i tragove. Početak je nepredvidiv, no kada se uspostavi koreografski kod — koliko god transformativan bio — on otvara prostor zajedničkog promišljanja o svijetu, što je poetska i umjetnička snaga djela.
Ogoljivanjem od vanjskih izvedbenih elemenata, koreografija u prvi plan stavlja vrijeme koje je potrebno za ples i njegovo odmotavanje, raspetljavanje.
Krajač iz svojih plesačica (Ana Jelušić, Dora Pocedić, Eleonora Vrdoljak, Marina Brajdić, Jana Božić) izvlači pročišćene performere, koncentrirane i senzibilizirane za vlastito mjesto i rezonancu pokreta koji se mirno i kontinuirano odvija unutar muzeja. I premda je ples ovdje gost (ili gošća), prostorni prijedlog, arhivska suputnica, to joj ne umanjuje koreografsku autonomiju. Koreografija ne slijedi pomodnosti; ona nas iscrpljuje — polako se predajemo filozofiji Marjane Krajač, a ta kapitulacija publike čini najveću snagu ovog djela.
Najbolja predstava u cjelini: „Nepostojano mjesto“, Irma Omerzo
„Nepostojano mjesto“ Irme Omerzo, u izvedbi Eme Crnić, izvanredna je izvedba titrajućih granica: izvedena na otvorenom, na prostoru tranzicija (ispod mosta i uz šetnicu), ne može u potpunosti kontrolirati vlastiti prostor – i potpuno je svjesna te neizvjesnosti. Gradeći ples na subjektivnosti, na „pokušajima povratka u prostor poznatog“, koreografija se proteže izvan plesačice prema slučajnim prolaznicama, fluidno se krećući od boja zalazećeg sunca do glazbe (Stanislav Kovačić), od povjetarca do riječi (Dubravko Mihanović), od kostima (Ana Fucijaš) do filma i animacije (Jasenko Rasol, Svebor Kranjc, Sebastien Libolt, Miro Manojlović, Luka Stjepanović).
„Nepostojano mjesto“ krasan je, ozbiljan, sveobuhvatan i razigran poziv na dijalog – most – koji je otvoren, povezuje, smiješi se i brine. Izvirući iz dugogodišnje Omerzine site-specific prakse, nošena snažnim suradničkim timom, „Nepostojano mjesto“ dokazuje kako Ples svugdje nalazi, i ima, svoje mjesto.
Čestitamo svim pobjednicama, nominiranima i prijavljenima, te potičemo plesne umjetnice i umjetnike da nastave prijavljivati svoje radove – kako bi Strukovne nagrade suvremenog plesa bile ne samo prostor profesionalne evaluacije i validacije, već ostale prilika za okupljanje, razmjenu i kontinuirano (i međusobno) kolektivno osnaživanje.
Posebna nagrada strukovnih udruga plesnih umjetnika Hrvatske za dugogodišnji i izniman doprinos razvoju, vidljivosti i institucionalnom jačanju suvremenog plesa u Republici Hrvatskoj
Vesna Mimica jedna je od rijetkih osobnosti hrvatske suvremene plesne scene čiji se doprinos ne mjeri isključivo brojem ostvarenih projekata, već prije svega dugotrajnošću, strašću i ustrajnošću djelovanja u izrazito zahtjevnim i često nestabilnim uvjetima plesnog sektora. Njezino profesionalno djelovanje proteže se kroz više desetljeća, tijekom kojih je plesna scena prolazila kroz brojne strukturne, financijske i institucionalne izazove, a ona je u tim okolnostima ostajala kontinuirano prisutna, aktivna i odgovorna – kao umjetnica, koreografkinja, organizatorica, zagovornica struke i medijska posrednica.
Vesna Mimica plesom se bavi od najranije dobi, a njezin profesionalni i umjetnički put razvijao se paralelno s obrazovanjem u području humanistike i jezika, kao i s intenzivnim usavršavanjima u području suvremenog plesa u Hrvatskoj i inozemstvu. Nakon školovanja u Školi za ritmiku i ples u Zagrebu, studirala je na Filozofskom fakultetu, a potom diplomirala fonetiku i talijanski jezik. Njezin interes za tijelo, glas, pokret i njihovu međusobnu povezanost trajno je obilježio njezin kasniji umjetnički rad.
Značajan dio profesionalnog formiranja ostvarila je boraveći i radeći u inozemstvu, osobito u Francuskoj i Italiji, gdje se usavršavala u području suvremenog plesa i jazz plesne tehnike te razvijala vlastitu umjetničku praksu u dijalogu s tadašnjim europskim plesnim strujanjima. Ta iskustva oblikovala su njezino razumijevanje plesa kao autonomne, suvremene umjetničke discipline, ali i kao prostora slobode, istraživanja i osobne odgovornosti umjetnika. Po povratku u Hrvatsku, stečena znanja, iskustva i profesionalne standarde ne zadržava isključivo u vlastitoj umjetničkoj praksi, već ih aktivno prenosi u domaći kontekst, preuzimajući odgovornost za razvoj struke i stvaranje održivih uvjeta za rad plesnih umjetnika. Upravo iz te potrebe za artikulacijom zajedničkih interesa, profesionalnih prava i vidljivosti plesa započinje njezino sustavno strukovno djelovanje.
Kao su-osnivačica Udruge plesnih umjetnika Hrvatske (UPUH), najstarije strukovne udruge plesnih umjetnika u Republici Hrvatskoj, Vesna Mimica imala je presudnu ulogu u artikuliranju profesionalnih standarda i potreba plesne zajednice. Dugogodišnje djelovanje UPUH-a, kao i činjenica da je ured Udruge niz godina djelovao u prostoru Plesnog studija VEM, svjedoče o njezinoj spremnosti da osobne resurse, prostor i energiju stavi u službu zajednice, često izvan vidokruga javnosti, ali s trajnim učinkom na razvoj i održivost plesne scene.
Kao logičan nastavak dugogodišnjeg umjetničkog, pedagoškog i organizacijskog djelovanja, Vesna Mimica 1992. godine osniva Plesni studio VEM. Ansambl je zamišljen kao laboratorij za suvremeni ples i prostor stvaranja uvjeta za kontinuirani rad, istraživanje i razvoj autorskih praksi. U složenim ratnim i poratnim okolnostima, VEM je omogućio kontinuitet plesnog djelovanja, otvorio prostor za razvoj umjetničke autonomije hrvatske plesne scene te djelovao izvan strogih institucionalnih okvira, nudeći stabilnost i slobodu istraživanja.
Tijekom desetljeća rada, Plesni studio VEM postaje važno okupljalište plesnih umjetnika te stabilna platforma za produkciju, edukaciju i razmjenu znanja. Kroz djelovanje VEM-a, Vesna Mimica ostvaruje brojne i plodne suradnje s istaknutim imenima hrvatske umjetničke scene, mlađe i starije generacije, kao i s umjetnicima iz područja filma, glume, dramaturgije i glazbe. Njezin koreografski opus obuhvaća brojne izvedbe i autorske projekte realizirane u kazališnim, izvaninstitucionalnim i javnim prostorima, a odlikuje se izraženim eksperimentalnim karakterom i trajnom interdisciplinarnom znatiželjom.
Paralelno s umjetničkim i organizacijskim radom, Vesna Mimica ostvaruje dugogodišnju i kontinuiranu suradnju s Hrvatskom radiotelevizijom kao vanjska suradnica, autorica i realizatorica sadržaja. U okviru brojnih emisija – među kojima se ističu Vijesti iz kulture, Dobro jutro, Hrvatska, Art à la carte te drugi mozaični i specijalizirani formati – sustavno je otvarala prostor suvremenom plesu i plesnom kazalištu unutar nacionalnog javnog medijskog prostora.
Osobito snažan trag ostavila je emisija Govor tijela, realizirana krajem 1990-ih godina, u kojoj je široj televizijskoj publici predstavljala mlade i afirmirane umjetnike suvremenog plesa, kao i aktualne tendencije domaće i međunarodne plesne scene. Za brojne plesne umjetnike i gledatelje izvan Zagreba, Govor tijela predstavljao je prvi doticaj s profesionalnim suvremenim plesom, snažan izvor inspiracije i rijetku priliku za upoznavanje s značajnim plesnim umjetnicima i relevantnim koreografima suvremene plesne scene. Time je Vesna Mimica izravno utjecala na formiranje estetskih kriterija, profesionalnih ambicija i svijesti o plesu kao međunarodno relevantnoj umjetničkoj praksi.
Ovakvo višeslojno djelovanje – koje povezuje stvaranje radnih uvjeta, autorski rad, strukovnu infrastrukturu i dugoročnu medijsku prisutnost – svjedoči o njezinoj karakternoj dosljednosti, profesionalnoj odgovornosti i strasti prema plesu kao umjetnosti i društveno relevantnom polju. Vesna Mimica predstavlja rijedak primjer pojedinke koja je, unatoč sustavnim preprekama, ograničenim resursima i dugotrajnoj marginalizaciji plesne umjetnosti, ustrajala u uvjerenju da je promjena moguća kroz kontinuirano predan i etički dosljedan rad.
Kako sama sažima vlastiti odnos prema radu i životu:
„Moja frizura i duša su postojane, samo mi je karakter dalmatinski razbarušen.”
Zbog svoje dugogodišnje, strastvene i neumorne predanosti, zbog presudne uloge u razvoju strukovne infrastrukture, zbog iznimnog doprinosa medijskoj vidljivosti plesne umjetnosti te zbog umjetničkog i društvenog dosega koji nadilazi pojedinačne projekte, Vesna Mimica u jednoglasno je izabrana za Posebnu nagradu strukovnih udruga plesnih umjetnika Hrvatske za dugogodišnji i izniman doprinos razvoju, vidljivosti i institucionalnom jačanju suvremenog plesa u Republici Hrvatskoj.
Sve navedeno predstavlja tek crtice jednog iznimno opsežnog i dugotrajnog rada, dohvatljiv i javno vidljiv dio djelovanja koji čini tek segment cjelokupnog opusa Vesne Mimice. Mnogi aspekti njezina rada ostali su nevidljivi, neizrečeni i nedokumentirani – dijelom zbog pozicija koje je tijekom godina preuzimala, dijelom zbog njezine profesionalne skromnosti i trajne usmjerenosti na stvaranje uvjeta za druge, a ne na vlastitu promociju. Upravo to upućuje na činjenicu da je mnogo toga ostalo izvan javnog pogleda, ali ne i bez stvarnog učinka.
Upravo zato, ovo priznanje ne obuhvaća samo ono što znamo, što možemo zbrojiti i arhivirati, već i ono što naslućujemo kroz trajanje, kontinuitet i stabilnost okvira unutar kojih se hrvatska plesna scena razvijala i dolazila na svjetlo. Vesna Mimica tijekom desetljeća držala je pozadinu, strukturu i prostor – često nenametljivo, ali presudno – omogućujući drugima da se pojave, rade i rastu.
Na tome joj dugujemo zahvalnost.
Hvala, Vesna.
UO UPUH i UO UPPU Puls