Silvija Dogan

Pleše, voli specifičnost različitih tijela i kretanja, voli kontakt, voli istraživati kako tijelo i glas putuju, voli putovanja, san joj je otići u Japan. Među plesovima najviše voli tango, tradicionalne plesove iz različitih dijelova svijeta, ritualne svete plesove i borilačke vještine. Ima psa Buru. Svira klavir. Ponešto je izvodila u kazalištu, na filmu i u fotografiji, ne može se odlučiti koji medij joj je magičniji. Ali najmagičnija joj je ipak glazba, obožava pjevati i slušati. Privlači je tradicionalna glazba s balkansko-mediteranskih prostora, istražuje glas kroz zbor, radionice i boravak na terenu. Istražuje glas kroz terapiju, kako na sebi, tako i na drugima. Voli jezike, eksperimentalnu glazbu, šumu i hedonizam.